Sedela sam na ivici bazena sa nogama do kolena zaronjenim u vodu. Muž me gledao s druge strane i osmehivao se. Nalazimo se u iznajmljenoj vili u Italiji, na odmoru smo gde pokušavamo da povratimo intimnost nakon što je naš brak izgoreo do temelja.
Neposredno pre praznika 2017. godine, bila sam uverena da je moj muž u krizi srednjih godina i otkrila sam da ima aferu. Bio je to klasičan kliše srednje klase iz predgrađa, osim velikog obrta – ON ME VARAO SA DRUGIM MUŠKARCEM.
Dok smo odgajali našu decu razumevajući da je ljubav ljubav (toliko da su oboje osetili potrebu da nam se otkriju kao strejt), nikada nisam zamišljala da će kvir osoba u porodici biti moj muž. Nedelje nakon otkrića bile su potresne, zbunjujuće i tužne – ali i lepe.
Stjuart je pretpostavio da ću ga, kada otkrijem njegovu aferu, ostaviti i da će izgubiti decu, prijatelje, zajednicu – sve. Ali posmatrala sam ovog čoveka koga sam volela više od pola svog života i videla sam da je ispunjen stidom, zbunjenošću i bolom. Zato sam donela odluku da pronađem put napred sa njim.
Nisam imala pojma šta je brak mešovite orijentacije – gde se jedan supružnik identifikuje kao kvir, a drugi kao strejt – dok se iznenada nisam našla u jednom. Stjuart nije ni znao za Kinsijevu skalu seksualnosti, koja pristupa seksualnosti kao spektru, i nije imao pojma kako se identifikuje. Pošto je bilo toliko toga za otkriti i pokušati razumeti, odlučili smo da mu je potreban prostor za izlaske, da sazna da li je gej ili je neke druge orijentacije i da sazna šta to tačno znači za njega – i za nas.
Između napada plakanja pod tušem, nesanih noći i čitanja svake knjige za samopomoć koja se prodaje na Amazonu, odlučila sam da ako je Stjuart gej, mogu biti njegova bivša žena, najbolji prijatelj i možemo imati ovu veliku gej porodicu. Pomogla sam mu da napravi profil za onlajn upoznavanje, pravila sam seksi slike njega za postavljanje i slala mu članke sa savetima o gej vezama. U februaru 2018. Stjuart je skinuo venčani prsten i dao mi ga na čuvanje. Zatim se delimično preselio u veći, obližnji grad da istraži.
Znala sam da rizikujem svoj brak, ali u stvari, brak koji sam imala je već bio završen. Morala sam da donesem odluku da volim Stjuarta više nego naš brak – da ceo ovaj poduhvat mora biti o pronalaženju sreće, a ne samo o spasavanju braka. Ali što je još važnije, i mnogo teže, morala sam da uradim posao kako bih iskreno mogla da kažem da volim sebe više nego naš brak. To nije bio slučaj dok sam pomagala Stjuartu da spakuje kofer.
Oduvek sam znala da sam pametna, ali kada je u pitanju kako sam se generalno osećala prema sebi, moje samopoštovanje je bilo na dno (pogotovo otkako sam saznala da moj muž ima seks sa 25-godišnjom bivšom manekenkom). Tražila sam samopoštovanje kroz preveliku međusobnu zavisnost. Zato sam, dok je Stjuart bio u vezi sa nekim, radila na sebi. Njegova nevernost nije se odnosila samo na njegovu seksualnost; ona se direktno uklapala u moje sopstvene traume iz detinjstva u kojima sam se osećala nevoljeno ili nedovoljno dobro. Imala sam toliko strahova – da budem napuštena, da me lažu, da budem osuđivana, da budem mučenica.
Počela sam novi režim meditacije, knjiga za samopomoć i čitanja o budizmu. Takođe sam počela sa svakodnevnom rutinom vežbanja i ozbiljnijom praksom joge. Često zahvaljujem jogi kao spasavanju svog života. Bez obzira na to koliko sam loš dan imala ili koliko sam se žestoko posvađala sa Stjuartom, mogla sam da legnem na prostirku i izbacim sebe iz glave. I da, naravno, bila sam na terapiji (sa Stjuartom, a i sama). Malo po malo, počela sam da rušim svoj oklop i istražujem neke od izvora svojih problema. Počela sam da volim sebe i počela sam da se borim sa sopstvenim problemima. Ali dozvolite mi da vam kažem: ovo nije posao za one sa slabim srcem. Ovo je bila najteža stvar koju sam ikada uradila.
Do sredine godine, Stjuart je odlučio da je biseksualac i da želi da ostane u braku sa mnom. Isto je želeo otvoren brak kako bi mogao da ima i dečka. Da bismo ovo ostvarili, da bismo zaista stvorili prostor za dečka i koliko mi se to činilo pretećim, napravili smo etički sporazum o nemonogamiji u braku, sa mnogo pravila, uključujući kada i koliko često mogu da se viđaju, vreme za slanje poruka i druga očekivanja. Želela sam da Stjuart bude u mogućnosti da iskoristi ovu šansu, ali sam takođe želela da naš brak ne samo da opstane već i da procveta. Nismo znali da li je to moguće, ali smo želeli da pokušamo.
Dakle, to smo i uradili – i složili smo se da ćemo zaista dati prioritet našem vremenu u paru i da ćemo se pobrinuti da nam brak bude na prvom mestu. To je značilo sve, od planiranja sastanaka i više seksa do stvaranja novih svakodnevnih praksi za povećanje komunikacije, iskrenosti i ranjivosti u našoj vezi.
Ponekad smo se osećali kao da smo u nekom paralelnom univerzumu – istovremeno radeći na sebi, našoj vezi i Stjuartovom razumevanju njegove seksualnosti. Njegov terapeut je opisao uslove u kojima smo živeli i ono što smo pokušavali da postignemo kao „bure baruta“. I stvari su povremeno eksplodirale: ili Stjuartova sramota ili moj strah mogli su da izazovu rasplamsavanje stvari. Bilo je tu nekih epskih svađa. Ali u celini, zaista smo se trudili da se podržimo dok smo pokušavali da postanemo bolje verzije sebe.
Postoji budistički izraz: „Bez blata nema lotosa.“ Da bi prelepi cvet lotosa procvetao, mora da se uzdigne iz dubokog, tamnog blata. Taj citat sam zalepila na zid našeg kupatila, pa čak sam istetovirala mali lotos na stopalu kao podsetnik da je sav ovaj bol zapravo dar koji nam pomaže da rastemo.
„Brak 2.0“ je zaista počeo kada je Stjuart našao dečka. Sprijateljila sam se sa muškarcima sa kojima je izlazio, kuvala im, pa čak i išla na odmor sa jednim od njih. I dalje je bilo izazova – stvari o kojima je Stjuart lagao, strahovi od polno prenosivih infekcija, ljubomora, samoprezir – i suočila sam se sa njima, delimično, uz pomoć terapije i joge (i još terapije, i još joge).
Onda je nešto počelo da se menja. Uložila sam toliko energije u Stjuartovu seksualnost, njegove anksioznosti, njegove momke, njegov stres zbog posla, njegove strahove. Kako sam nastavljala da radim na sebi, znala sam da mi je potrebno više.
Te noći, 18 meseci nakon što smo započeli ovo zajedničko putovanje, na ivici bazena u tom smeštaju puna emocija, konačno sam rekla Stjuartu istinu o tome zašto ne volim da se kupam u bazenima.
Kada sam imala 7 godina, provodili smo vreme na hotelskom bazenu na porodičnom odmoru. Moja neustrašiva mlađa sestra je skakala, zaronila i bacala se u vodu, smejući se i osmehujući se uz aplauz mog tate. Onda je bio moj red. Moj tata je aplaudirao i osmehivao se dok sam hodala do ivice skakaonice. Stajala sam tamo, gledajući ga, gledajući dole u ponor voda, paralizovana strahom od neizvesnosti i nepoznatog šta će se desiti ako skočim.
Stajala sam tamo više od 20 minuta, a moja porodica je počela da me zadirkuje. Bilo je to u šali – koristili smo humor umesto prave emocionalne podrške – ali bilo mi je neprijatno i stidela sam se. Osećala sam se toliko umanjeno u očima svoje porodice.
Dok sam Stjuartu pričala ovu priču, videla sam da ima suze u očima. Nije mogao da veruje da mu nikada nisam rekla. Slatko, smirujuće, rekao je: „Ne odlazim. Ovde sam. Uhvatiću te. Bićeš dobro.“
Zato sam pogledala prelepo večernje nebo i Stjuartov osmeh, duboko udahnula i skočila. Kada sam izronila, briznula sam u plač. Bila sam tako srećna. Plakala sam dok sam grlila Stjuarta. Osećala sam se tako oslobođeno i moćno. Osećala sam se slobodno.
Odmah sam izašla i ponovo skočila još pet puta da bih bila sigurna da ću to moći. I tada sam potisnula svoj strah i osetila radost otpuštanja.
Sada figurativno skačem i u bazen. To je uključivalo seksi trojku sa Stjuartovim ludo zgodnim dečkom – i nekoliko sastanaka samo sa njegovim dečkom i mnom (što je Stjuart, naravno, odobrio). Sada sam sertifikovana instruktorka joge. Više ne radim 12 sati dnevno da bih dokazala koliko sam vredna. I, nedavno, otvorila sam svoju stranu našeg braka. Sa 54 godine, mogu srećno da priznam da volim povremeni seks.
Nema garancija kuda sve ovo vodi. Stvari se stalno menjaju, a prolaznost je jedino na šta možemo računati. Čak i sa našom dubokom ljubavlju jedno prema drugom, ne znam da li će naš brak trajati. Ali sada znam da gde god da idem, imaću prste na ivici, sa neustrašivošću, radoznalošću i radošću, i biću spremna da skočim u bazen.”
*Ovu kolumnu je napisala Ana M. Hibens za Huffington post, žena pod pseudonimom koji je izabrala da bi zaštitila svoju porodicu. Za sebe voli da kaže da je majka dva prelepa odrasla bića.